Mala Milica Canetova je ovim skokom osvojila prvo mjesto u nekoj kategoriji 2005, povodom manifestacije "Da se ne zaboravi - 4. avgust". Skok je, doduše, bio na noge, ali i to je hrabrost. Skokova je bilo izuzetnih, za pravo uživanje, ali ovaj put nećemo o sportu, malo ćemo o mostu s koga su ovi skokovi, svake godine u avgustu.
Sada ga najčešće zovemo - Golubovića most. Prije ovoga, voda je odnijela nekoliko njih, koje i ja pamtim, drvenih. Zna ta voda da bude plahovita,goropadna. žestoka... Znala je i života da ponese, pa i da odnese. Ni Miličin djed Sretko nije mogao izaći na kraj sa pomahnitalom nemani, te tu tragično završi.
Negdje početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, ovaj željezni je prenijet s Čengić Vile, Dolac Malte, kako hoćete. Kad se išlo iz pravca Ilidže, čim si se provukao ispod njega, s desne strane izvirivao je Dom zdravlja "Omer Maslić". Most je više od sedamdeset godina tu prkosio kao ponos nekog Švapskog konstruktora. Pa onda još skoro trideset godina produženog života na ćudljivoj Željeznici, sklonjen da malo odmori od gradske vreve. Znači, ukupno sto godina. Tačno ove godine je sto godina od njegovog postanka. Baš toliko ne pamtim, i vjerovatno niko s naših prostora ne pamti rodjenje mosta. A postavljen je na Malti početkom prošlog vijeka kao nosilac uskotračne pruge za Višegrad, Priboj, Užice. Ondašnji okupatori, Austrougari, su izgradili tu prugu, radi brže i bolje eksploatacije prirodnih bogatstava, a i još zbog koječega, sto će se vidjeti 1914.
Bezbroj vozova je prostenjalo od Sarajeva prema istoku. Kada je, nekih šezdesetih, motorni voz zamijenio ćiru, još su se godinama kroz tunele morali zatvarati prozori, da se ne bi osjetio smrad upokojenog ćire.
Kada su svi vozovi i uskotračna pruga poslati u penziju, most je odahnuo. Razvjenčao se sa jednom željeznicom (pruge, vozovi), ali pošto je bio još dobrodržeći, rano mu bilo za staro gvoždje, vjenčaše ga s drugom Željeznicom. Ovog puta rijekom. Dovukoše ga u Vojkoviće, i evo ga ovdje skoro trideset godina.
Ima on i još jednog brata, negdje na potezu izmedju Pala i Višegrada. Oba su pravljena 1905. pa su pedantne Švabe ove godine poslale dopis državnim organima, u kome obavještavaju nadležne da je mostovima isteklo 100 godina, te da su van garancije.
Poslije 100 godina... A 5 carstava se promijenilo,... Austrougari, pa Kraljevina, pa ponovo Švabo sa NDH slugama, pa Juga, pa sada OVI (izgleda opet Švabo odnekle diriguje...)
Da li to znači da je mostu istekao i rok trajanja?