VOJKOVIĆI

PRIČAONA

Home Pričice/Pjesme Fotografije Zanimljivosti Za nezaborav! Džudo Klub Pričaona Links

Glavna stranica foruma
Dobro došli na diskusije o Vojkovićima!
 
    TražiTraži   Spisak članovaSpisak članova   Korisničke grupeKorisničke grupe   Registruj seRegistruj se 
 ProfilProfil   Provjeri privatne porukeProvjeri privatne poruke   PristupiPristupi 

Zavičaju...
Idi na stranu 1, 2, 3  Sledeci
 
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    VOJKOVIĆI forum -> Kultura, nauka, umjetnost...
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Fri Nov 17, 2006 8:24 am    Naslov: Zavičaju... Odgovori sa citatom

Zavičaju...
autor: Pacific Ocean

Nisam te zaboravio
selo moje s' kraja duge,
pokraj rijeke, pod planinom,
sa tobom sam svakim danom,
do te nemam želje druge.
Zavičaju ..., srcu mio.

Kad' li ću te pohoditi,
kad' li preći tvoga mosta
i udahnut' te svježine,
pa napojen te miline,
hoću l' reći:"Sad je dosta"?
Hoću l' moći suze skriti?

Hoćeš li me prepoznati,
sjetiti se mog koraka
i raširit' pute svoje,
sanku mio, selo moje,
sjetiti se svog dječaka?
Hoćeš li se radovati?

Vrijeme ide, ja još maštam
i još vidim svoje selo
i još vidim svoju kuću,
dok koračam po bespuću,
sve je crno ili bijelo.
Al', još sebi ne opraštam...
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Fri Nov 17, 2006 8:50 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Tuđini...
autor: Pacific Ocean

Kao gost u svojoj kući,
k'o domaći u tuđini,
k'o suđenik na stratini,
osjećam se putujući.

******************

Svaka duša putujuća,
taman oblak sobom nosi,
iznad glave. I prkosi,
bez počinka i svanuća.

Nijemo gleda zemlje tuđe,
niti vidi, niti čuje,
samo ćuti, radi, ćuti
i ponižen ne trepnuti,
svoje sutra iščekuje.
Sve je lijepo, samo luđe.

Zemlja strana, svakog dana,
ište danak, kapcu krvi,
kilo znoja i dva snage.
Igračke mi daje drage.
Nit' poslednji, niti prvi,
izgubih se sred bezdana.

Ko li jesam, ne znam više,
mladi starac il' star mladac,
s' rodne grude ne odrođen,
novoj zemlji ne prirođen,
sustiže me jadni jadac.
Osta srcu da uzdiše...
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Naklo



Učlanjen: 24 May 2004
Poruke: 185

PorukaPoslato: Sun Nov 19, 2006 3:56 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Bas me dirnuse obje ove tvoje pjesmice...
(vidi se ko ... - da ipak ne dovrsim... znas ti sta sam htio reci...)
Mislim da im je objema mjesto u ovoj nasoj stalnoj rubrici - Price/pjesme...
Evo prva je vec formatirana, postavljena ... i to na prvo mjesto...
Cestitam !
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email
neva



Učlanjen: 19 Nov 2006
Poruke: 10

PorukaPoslato: Sun Nov 19, 2006 5:42 am    Naslov: svaka cast Odgovori sa citatom

Bas si nas pocastio sa lijepim pjesmama.Svaka cast i samo nastavi sa pisanjem ovako lijepih stihova.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Administrator
Site Admin


Učlanjen: 24 May 2004
Poruke: 316

PorukaPoslato: Mon Nov 20, 2006 1:28 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Odusevljena sam sa ovim stihovima naseg saradnika Pacific ocean-a. Zahvaljujem vam se na ulozenom vremenu koji odvojiste da nam napisete ovako divne pjesmice.
Ama, znam ja da mi imamo dosta ovako pismenih i sposobnih koji mogu ovu nasu stranicu obogatiti raznim prilozima kroz pjesme, price i dogodovstine iz zavicaja.Treba da odvoje malo vremena i iskoriste svoje umjece, prenesu to na nasu stranicu i tako nas vjerne a i povremene saradnike i citaoca oduseve.
Rosa
(c/p)
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Posjeti sajt autora
pacific
Gost





PorukaPoslato: Tue Sep 04, 2007 7:39 am    Naslov: Majka Zemlja Odgovori sa citatom

Majka Zemlja
autor: Pacific Ocean

Svaki, baš svaki pedalj,
svima nam, zemlje,
natopljen je krvlju,
otaca naših.
Svaki, baš svaki vapaj,
svima nam, Majke,
natopljen je suzama.
Ne idite djeco!!!

Na svako vaše mjesto,
dva će tudjina doći,
od ostale vam braće,
sluge napraviti,
k'o i vi koji odoste,
neće vam pomoći,
već u tudjoj zemlji,
sluge ćete biti.

Kad vas drugi vide,
krasiće vas osmjeh,
al' duša, polako,
kopniće k'o snijeg
i nećete znati,
da učiniste grijeh,
kada se od Majke,
dadoste u bijeg.

I znaćete onda,
kad ne budete znali,
kojim to jezikom,
djeca vam govore,
boljeće vas tada,
šta ste drugom dali,
što djeca su vam djeca,
neke Majke druge.

Vi odoste tamo,
gdje lome i najače,
tamo gdje će vaša,
krila potkresati,
znaćete tek tada,
kad srce proplače,
što se rodna gruda,
zove "draga mati".

Plakaće vam srce,
kad budete se kajali,
kada vam se vaše,
vrelo krvi zgasne,
boljeće vas tada,
sve, što niste znali,
kada vam u očima,
sjaj života splasne.

Svaki, baš svaki pedalj,
svima nam, zemlje,
natopljen je krvlju,
otaca naših.
Svaki, baš svaki vapaj,
svima nam, Majke,
natopljen je suzama.
Ne idite djeco!!!
Nazad na vrh
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Jun 30, 2008 7:19 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Kuća
autor: Pacific Ocean

Čovjeku je kuća, ondje, gdje se stani,
gdje živi i radi, gdje živjeti mora,
gdje ga život baci, iza sedam gora,
da se s njime bori, da djecu othrani...

A srcu je kuća, tamo, gdje se rodi,
na zemljici dragoj, prvoga koraka,
gdje je otac na temelju mučenicom nazdravio,
za ženidbe sinu, pletaru zapečatio,
kad ga toplim mlijekom podojila majka.
Gdje ga slatki sanak, svake noći vodi...

Puni su i snovi, puno je i srce
i nemirne rijeke i nove nam škole
i kuće i bašte i prašnjava puta
i očeva smješka i majčina skuta.
Zar mogu ovako i snovi da bole,
kad s jutra nestanu, k'o prašine zrnce...

Ja sam pokraden, nemam nigdje ništa,
pokralo me vrijeme, nečujan lopov neki.
Ostale su samo drage uspomene,
suze i snovi, noći teške, besane.
Za nazad je kasno, u svijet daleki,
putem, srcu kuće, put dragog ognjišta...

***************************************
Oprosti mi, molim te
autor: Pacific Ocean

Oprosti što ti ponekad, izreknem ime,
u trenutcima, kada se osamim
i osvrnem se oko sebe,
da me ko ne vidi,
da se ne posramim.
Oprosti što za svaku Novu,
pogledam u zvijezde
i sreću ti poželim.
Oprosti mi, molim te,
što te još uvijek volim,
srcem cijelim.

Oprosti što ti ponekad, osmijeh potražim,
u trenutcima, kada se osamim,
dok šetam sam alejom
i stihove koje sam ti pisao,
sada vjetru govorim.
Oprosti što ti za rodjendan,
još uvijek kupujem ruže
i čuvam ih dok ne svenu.
Oprosti mi, molim te,
što te još uvijek volim,
u svakom trenu.

Oprosti što ti ponekad, napišem pismo,
u trenutcima, kada se osamim
bezbroj puta čitam
i suze brišem dok ga,
ne poderem ili spalim.
Oprosti što ti svake noći,
poželim lagan san,
po zvijezdama pozdravim.
Oprosti mi, molim te,
što još uvijek ne mogu,
da te zaboravim.

**************************************
Poslednje zbogom
autor: Pacific Ocean

Prvi puta sam osjetio,
da svijet se ruši,
kada smo jedno drugom,
"zbogom", rekli.
Svaka ljubav ostavlja,
tragove na duši,
sjeća nas da smo mio,
spomen stekli.

Te noći je nastala,
pjesma tužna, prva,
koju je ispjevalo srce,
u praznoj sobi
i sjetim se prve ljubavi,
kada prošlost ophrva,
ovu napaćenu dušu,
u poznoj dobi.

Sjetim se, zašto sam zavolio,
klavir i duge šetnje
i prvi put sretan bio,
te davne jeseni.
O, da ne bi grešaka,
za mladosti sretne,
zar bi od prošlosti išta,
ostalo u meni?

Rušili su se svjetovi,
još mnogo puta, premnogo,
ali nikada tako istinito,
kao tog prvoga puta,
dolazile su i prolazile,
ko bi se sjetiti mog'o,
da srce onako, ponekad,
u mladost ne zaluta.

Kada sam, o zašto sam čuo,
tu strašnu, nemilu vijest,
pomislih, neka joj dragi Bog,
njenu djecu čuva.
O zašto tako prerano?
I dok muti mi se svijest,
izgovaram "poslednje zbogom":
"Počivaj u miru, moja ljubavi prva..."
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Fri Jan 23, 2009 11:32 pm    Naslov: Odgovori sa citatom

Tudji dokovi
autor: Pacific Ocean

Njiše se ovaj nestvarni brod,
kojim plovimo,
k'o kakve mlade bokovi,
samo more i nebeski svod,
okom ulovimo...
Tu su i pristaništa dokovi...

Dokovi tudji, tudji i ljudi,
tjeraju nas:
"Idite odavde", k'o da smo kužni
i opet se isto sjećanje budi
i traži spas...
Mi smo ustvari, sami sebi dužni...

Dužni smo priznati, sebi i djeci,
da nejaki smo
i da se staro drvo, ne prima lako,
da ljepše je tamo, odakle su nam predci,
u stari kraj bi smo...
Danima ista patnja! Dokle ovako???

----------------------------------------------------------

Neko drugo dvoje
autor: Pacific Ocean

Mnogo će vode proteći,
godine mnoge će da prodju,
dok se opet ne rodi,
ljubav, kao što naša je bila.

Sva smo obećanja pogazili,
kao i dok smo ih govorili,
zelenu travu i žuti maslačak,
dok nam je sunca zračak,
kroz krošnju slao osmjeh,
znajući da činimo grijeh...
U žaru ljubavi...

Prohujaće zime i proljeća,
dok opet srce ne obeća,
dok dva mlada leptira,
ne ispiju kapcu nemira
i sa krila ne otresu prah,
dok duše ne pobijede strah...
U žaru ljubavi...

Gaziće alejom noge bijele,
nadimati se grudi, već dozrele,
poljupci vreli će da prže,
drhtave ruke da se drže
i opet jedno uz drugo pripijeni,
biti dvoje u jedno sjedinjeni...
U žaru ljubavi...

Ali, biti će to neko drugo dvoje,
koji će alejom kestene da broje,
da se srećno i ludo smiju,
dok srca jedno za drugo biju,
da sklapaju oči dok se ljube,
jedno za drugim, da razum gube...
U žaru ljubavi...

Neko drugo dvoje, srećni će biti,
grleći se i ljubeći travu pogaziti,
al' neće znati da to je naše mjesto,
da to je našoj ljubavi presto,
da tu su naše grudi zadrhtale,
baš na tom mjestu, pohote procvale...
U žaru ljubavi...

Mnogo će vode proteći,
godine mnoge će da prodju,
dok se opet ne rodi,
ljubav kao što naša je bila...

--------------------------------------------------------
Puno pozdrava od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Apr 27, 2009 6:49 am    Naslov: Odgovori sa citatom

O koliko može...


O, koliko može mnogo tuge,
da stane, samo u jedno
malo, uplašeno srce ljudsko...
O, koliko su nesnene noći duge
i svako jutro, sivo i bijedno...
Nekad je čovjeku i živjeti mrsko...

Evo nikako, da suncem svane,
a tolike su godine prošle,
otkako je pao preteški mrak,
provlačim se kroz sumorne dane,
sanjam trenutke još nedošle
i okom lovim svjetlosti zrak...

Pokušavam da odgonetnem,
tajnu, kako li se otvaraju,
prošlošću zakovani prozori,
da glavu naprijed okrenem,
da oči u nadi ne skapaju,
da će se pojaviti obasjani obzori.

Pokušavam da zamislim,
ruže rascvale, žute i crvene,
mirišem ih, kao za ritualne seanse,
a one mirišu, mirisom kamenim
i sve su istom bojom obojene...
Sivom! Samo se razlikuju nijanse...

Sanjam da se igram kao dijete,
po livadama mekim, nekošenim,
u vijence stavljam poljsko cvijeće...
I opet teški oblaci zaprijete,
očima mojim, tugom orošenim...
I opet sve vidim kroz zjenice pseće...

Zatvaram oči da vidim,
nestašnog dječaka, malog žutog,
kako je veseo i ne zna šta ga čeka...
Djetinjstvo nestade kao cigarete dim,
nastade borba, život kao vrtlog...
Život je čudna, igra neka...


pozdrav Vojkovicima
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Apr 27, 2009 8:10 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Evo još nekoliko malih, stihovanih razmišljanja, (za nesnenih noći).


Ljubav prema Bogu je ljepota,
ne ako je kazuješ,
nego u srcu nosiš,
ljubav prema Bogu je čistota,
kojom dušu miješ,
kada od Boga, za milost moliš.

*************************************

Nije ti prijatelj,
ko će ti dati,
novce i blago svakojako,
već ti je prijatelj,
ko će ti znati,
kazati, kuda i kako...

*************************************

Sreća je kurva, kojoj vjerovati nije,
danas si ti sa njom, a sutra drugi,
u mislima je zoveš, dok ona se krije,
dok su ti dani tmurni, beskrajno dugi...

*************************************

Nije lako razmišljati, o sudnjemu času,
posebice noću,
kada se sve utiša
i kada iza svake ugašene svjetlosti,
prilika vreba...
Nije lako nadati se, pozivajućem glasu,
sve i da hoću,
ako se duša i pomiri,
plašiti se puta konačne nepovratnosti,
put zemlje, put Neba...



pozdrav od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Fri Aug 28, 2009 4:09 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Jer, ja sam pleme
(autor: Pacific)



Ne, ja neću da igram, kako ti sviraš, sviraču kleti,
krv si mi već prolio, možeš me i raspeti,
ali ja neću da slušam, svirale tvoje zvuke,
na njoj su tragovi koje ostavljaju, krvave ti ruke,
niti mi trebaju tvoji, okovi sjajni s’ pozlatom,
tvoj je čudesni sjaj, presuda pod mojim vratom.

Samo ti prijeti, vitlaj, sijeci krvavom mačetom,
raduj se bijesna nemani, da zavladaš svijetom,
dok stojim dignuta čela, ja te se ne bojim,
jaa tvoje poslednje, uboge dane brojim,
jer, jaa sam pleme, koje se uvijek diže iz pepela,
ja sam hrabrosti sjeme, ti mene ne možeš ubiti cijela.

Ja imam srca pedeset, za cijeloga tebe,
gledam te pravo u oči, ja znam što ne žalim sebe,
jer, jaa sam pleme, koje se uvijek radja iznova,
ja sam slobode sjeme, mora iz tvojih znojavih snova.

Još po jedno srce, imam za sluge tvoje,
što boje se imena moga, boje se sjenke moje,
moju zemlju i krv, omamljeni od tebe išću,
isplaženih jezika k’o paščad, uz koljena ti se stišču,
ja prezirem tvoje strvi, dok srce im dršće, izgara,
da im daruješ moju zemlju. Čekaju krvava dara...

Na meni, slomićeš zube, jer ja sam orah Njegošev,
svakome od mojih sinova, srce je bodež Milošev,
časno ću protiv tebe i tvojih bijednih puzavaca,
ja sam na svojoj zemlji, na zemlji mojih otaca.

Svećena vinom i vodom iz kondira Kosovke djevojke,
svećena vrelim mlijekom, iz materine dojke,
ova zemlja je sveta, rijekama krvi svećena,
svećena kricima majki, suzama djece mivena,
ova zemlja je posvećena, čestitog kneza glavom.
Nije na prodaju svetinja, ovjenčana vječnom slavom.

Zato udri, ne žali, to moje su, ne tvoje grudi,
svakim tvojim udarcem, časnija zora mi rudi,
svakim tvojim udarcem, ti mene uzdižeš više,
a moje se besmrtno ime, sve većim slovima piše.


Pozdrav od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
RosaFilipovic



Učlanjen: 30 Sep 2004
Poruke: 159

PorukaPoslato: Fri Aug 28, 2009 9:51 pm    Naslov: pa zar ima bolje? Odgovori sa citatom

Ovakve stihove u pjesmi pisu veliki i talentovani pisci - ljudi puni emocija i osjecaja za zavicajem. Mi koji smo daleko od zavicaja a i oni koji prate nasu stranicu u zavicaju imaju s cim da se ponose.
A ovaj nas vrijedni saradnik zasluzuje pohvale za sve pjesme, u koje ulaze svoje dragocjeno vrijeme, i kojim nas tako lijepo vraca zavicaju.
Ja zaista ne znam o kome se radi ali to je po mojoj ocjeni drugi Dobrica Eric, vrhunski pisac pjesama iza nase Matice.
Zato PJESNICE budi pozdravljen sa zeljom da nam podaris jos koju pjesmu i ukrasis ovaj "prozorcic' na radosst svih koji vole Vojkovice .
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Sat Aug 29, 2009 7:15 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Hvala Vam Roso za predivan komentar na moju pjesmu, od srca Vam hvala.
Uzvracam Vam pozdrav,
pozdravljam sve Vojkovcane, a i dobronamjernike koji nisu iz Vojkovica, a svracaju na ovu stranicu.
M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Pacific ocean



Učlanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Wed Oct 28, 2009 3:57 am    Naslov: Odgovori sa citatom

autor: Pacific ocean
***************************

I danas, ponekad





I danas, ponekad,
začujem tatine gusle,
koje je sam pravio
i njega kako pjeva,
o junacima
i bude mi žao,
što mu ikada rekoh:
“Može li to malo tiše”?

I danas, ponekad,
ispred nosa mi prostruji,
miris domaće rakije,
koju je sam pekao
i čujem glas za svakom čašom:
“Bože pomozi”
i bude mi žao,
što mu ikada rekoh:
“Može li to malo manje”?

I danas, ponekad,
vidim ruke žuljevite
i njegova povijena leđa,
a on ni jedne da se požali,
već nazdravlja:
“Čuva Bog Sretnika svog”
i bude mi žao,
što mu nikada ne rekoh:
“Tata, odmori malo”!

I danas, ponekad,
promakne mi pred očima,
kako ulazi u bijelu sobu
i briše suze, krijući
da ja ne vidim
i pita: “Kako si sine”
i bude mi žao,
što se malo ne pridigoh
i rekoh: “Dobro je stari”!

Otkako ode, ogluvi kuća,
suvi se javor, ne javlja više,
a ova ruka, što ovo piše,
vrelu suzu neće da briše...
Neka je,
za mojim je tatom...

****************************

Prošlo je


Gangrena razara kosti,
nekroza kože i tkiva,
rana živa...
Pomislih: “Bože oprosti,
je li to kucnuo čas”?

Nada su mantili bijeli
i suzne oči sestara,
il’ je to prevara...
Dok vrti se svijet cijeli,
ima li nade u spas?

Na rebra gangrena došla,
samo je jedan ostao korak
i pogled gorak...
Promiču vremena prošla,
ali još ne čujem glas.

Imena braće i sestara,
sa svake me kese gledaju
i ne znaju,
da im krv niz cjevčicu izgara,
da uliju život, bratu svom.

Srce bi kucati htjelo,
al’ grudi su tako umorne,
a noći zorne...
Okolo sve je bijelo,
prilike kruže nadamnom.

Sreća pa ne znadoh ništa
što znače izrazi stručni,
a tako mučni...
Sjećah se samo stratišta,
u tom vremenu hudom.


Veliki pozdrav Vojkovćanima od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
neva



Učlanjen: 19 Nov 2006
Poruke: 10

PorukaPoslato: Thu Oct 29, 2009 3:08 pm    Naslov: gost Odgovori sa citatom

Svaka cast,pesme su ti zaista super...hvala sto ih delis sa nama..
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz prethodnih:   
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    VOJKOVIĆI forum -> Kultura, nauka, umjetnost... Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu 1, 2, 3  Sledeci
Strana 1 od 3

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete mijenjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu


Copyright © 2004, Vojkovici.com