VOJKOVIĆI

PRIČAONA

Home Pričice/Pjesme Fotografije Zanimljivosti Za nezaborav! Džudo Klub Pričaona Links

Glavna stranica foruma
Dobro došli na diskusije o Vojkoviæima!
 
    TraiTrai   Spisak lanovaSpisak lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   Registruj seRegistruj se 
 ProfilProfil   Provjeri privatne porukeProvjeri privatne poruke   PristupiPristupi 

Zavièaju...
Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3
 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    VOJKOVIÆI forum -> Kultura, nauka, umjetnost...
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Fri May 27, 2011 10:50 pm    Naslov: Danas, 26. maja Odgovori sa citatom

autor: Pacific Ocean
Danas, 26. Maja


Danas sam veoma tužan
i ništa mi ne ide od ruke,
vijesti, gore nego ijedan san ružan...
Ne plaèem, to suze naviru od muke!

Danas su me zaboljeli Kazani,
prizori preklanih vratova,
zaboljela me je Bašèaršija
i tuga martovskih svatova!

Danas me bole moje rane,
paraju uši fijuci metaka,
bole me rane moje ranjene majke,
bole me rijeèi predaka!

Danas mi naviru sjeæanja,
rijeèi ohrabrenja, stisak ruke,
sve oko mene je prizor nestvaran...
Ne plaèem, to suze naviru od muke!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Sun Dec 04, 2011 9:36 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Odlazak (Ilidža)


Narod kô narod,
ide kô živina,
æutke!
Vodaju ga tamo-vamo!

Zguren naramljuje,
ostavlja djedovinu,
prteæ svoju muku
i sanduke s kostima!

I ne plaèe!
Nema kad!
................................

Dangubismo zalud (Ilidža)


Naudisasmo se baruta,
naslušasmo se fijuka olovnih zrna,
strah nas je na molitvu nagonio!

Po vascijeli Božji dan
dangubismo! Zalud!

Potjeraše nas zlatnim perom,
kupljenim crnim zlatom!
I dan-danas nas gone!
Dangube zalud!

autor - Pacific Ocean
.......................................
Pozdrav od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Jun 04, 2012 4:50 am    Naslov: Igra Odgovori sa citatom

Igra
(autor: Pacific Ocean)

Nikako da nadjem mir sa samim sobom,
sve me neki nemir razdire kroz grudi
i vodi mi misli tamo gdje se bojim,
iz hiljada djeliæa vjetrom se rojim,
dok blistava studen rijeèi mi studi,
ja ostajem sam, s na usnama krikom.

Zalud se borim sa strepnjama svojim
i zalud nada da istina nije
kada sve je odveæ, jasno kao dan,
istina je stvarna, ne nije san,
ona bi dolutala prije ili kasnije,
a ja se pitam: -Zašto uopšte postojim-!

Na sve ili ništa, ovo je samo predigra,
bezrjeèan kô sjen ni život ne spava,
ja s nožem u srcu, pogled mi magli,
ubiti me može, pa i pokret nagli,
ne razaznajem karte, niti šta se dešava!
Ja i život, pa ko koga nadigra!

Pozdrav od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Aug 27, 2012 10:40 pm    Naslov: Sasvim lièno Odgovori sa citatom

Sasvim lièno
autor - Pacific Ocean

Evo me ovdje gdje jesam,
i nisam tamo
gdje bih volio biti,
a voljeti i htjeti, nije isto!
A htio sam,
nije da nisam,
kao što i sada volim
sve ono što sam volio,
samo jaèe!

I odluèih,
kao, sve mi dodijalo
pa digoh nogu kô ona žaba
kad vidje potkivaèa!
I krenuh, nesvjestan, da je vrjednije
ono što voljeh, dostižno ili nedostižno,
od bilo èega što sam htio,
htio i sustigao ili ne sustigao,
a ipak htio!

Krenuh, sve ruho na meni novo,
nove i cipele,
i torba nova,
a u torbu stavih tek neke sitnice
i hljeb preko pogaèe,
da mi se nadje, dug je put!

Pozdravih se i krenuh,
ne osvræuæi se,
ne razmišljajuæi da, možda,
oca i majku vidim poslednji put!
I bio je!
Ne osvrnuh se,
a znao sam da su izašli
iza æoška garaže,
da mi, brišuæ suze dlanovima,
mahnu još jednom,
a ja se ne osvrnuh,
kao, teško mi otiæi!

Ne osvrnuh se, nesvjestan,
da brata gledam sada
i možda još jednom, dvaput,
ko zna kad!

Odoh, ne misleæi
da korijen svoj ostavljam
da èami bez mene,
da trune u zemlji,
po kojoj sam koraèao kao èovjek!

Rane svoje popljuvah,
pa ih sada popljuvane krijem,
da me ne otkriju,
da sam ja taj koji se
bez korijena sapliæe svakim korakom,
o vlati trave, o dašak vjetra,
o svaki pogled nesusretljivih ljudi
koje svakodnevno sreæem,
o sve beskorjene, poput mene,
koji su kao i ja
ostavili svoje korijenje,
da ga kiša zakišnjava
i da s vrha trune, sve dublje,
da ga nestaje
do najsitnije radosti
koje se sjetiti mogu!

M.B.
Pozdrav Vojkovæani
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Sat Sep 01, 2012 6:35 pm    Naslov: Odgovori sa citatom

Vrijeme


Što proèisti vrijeme
èisto je kô suza,
kô planinski izvor
koga kamen mije,
samo strpljiv biti,
a vrijeme æe reæi
šta èiniti sutra,
a šta èiniti nije!

I nije žaliti
što ukrade vrijeme,
samo je za reæi
-Moralo je tako-
vrijeme kada krade,
ono nagradjuje,
ako se ukradeno
ne shvati olako!

M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Tue Dec 18, 2012 8:14 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Podjoh
autor M.B.

Podjoh,
i ponesoh,
studen podigmanske vode
i svježinu podigmanskog jutra,
da mi griju ozeblo srce
u nedodjijama kojim prohodim!

I da poredim... sjaj i zanosnost
tudjih zemalja
koji me oèajnikom naèiniše,
da poredim sa onim
sa èim se sjaj i zanosnost njihova
uporediti ne mogu,
sa onim što mi srce grije,
da me ne nadju smrznutog
jednog predveèerja
dok pratim sunèev hod,
od Istoka ka...!

Da poredim sjaj i zanosnost
besmisla,
sa studeni podigmanske vode
i sa svježinom podigmanskog jutra?

Puno pozdrava Vojkoviæima od M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Jan 21, 2013 2:53 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Ovo je pjesma o ubijenom pjesniku Branku Miljkoviæu, iz moje zbirke pjesama koja ovih dana izlazi iz štampe...

Autor M.B.

Nevrijedan i da spomenem, pjesnikovo ime,
nerjeèit da kažem, šta bih sve htio kazati,
usudih se da razmišljanja posložim u rime,
nadajuæi se žarko, da æe bar neko proèitati!


Poslednja Brankova noæ

Ksaver, opasan kraj, kafana –Lijepa Mlinarica-,
po cijelu noæ svijetle obodi prozora zamraèenih,
okupljalište opasnih likova, probisvjeta i pijanica,
Ksaverska šuma rumori, uzdasima dama noænih.
*
Tmurna, nevjerna noæ, sve je ukazivalo na obiènost,
februar gazi spokojno, mraz pokazuje svoju moæ,
mlinarica opija goste, svijet podbuo, prljav i priprost,
samo se èeka pjesnik, doæi æe negdje pred ponoæ!

Sve u Ksaverskim šumarcima, odisalo je mukom,
te noæi su uzele slobodan dan, bludne noæne dame,
tek poneka sova se javi, svojim zloslutnim hukom,
slutnjom da æe noæas, krvave ruke da se pomame!

I dodje pjesnik žurno, misleæi, tek petnaestak minuta,
noseæi sa sobom papire, za koje se nije smjelo znati,
za šankom naruèi piæe, nestrpljiv zbog sutrašnjeg puta,
ne sluteæi da odred crvenih sjenki, u stopu ga prati!

Ne prodje mnogo i udjoše, crni kožni kaputi,
pridjoše mladom èovjeku, piæem ga poèastiše,
nazdraviše mu uz rijeèi: -Nek su ti sreæni puti-,
pa na stražnja vrata kafane, iz gužve se izmiliše!

Uzeli su papire važne, rukovali se sa pjesnikom,
i onda poèeli da biju, crveni krvnici zadrigli,
udarali su kožni kaputi ne žaleæi za nesretnikom,
sve dok izdahnuo nije, udarali gdje god su stigli!

Jutro je otkrilo tragove, po snijegu èovjeka vuèena,
od kafane do vrbe mlade, ostadoše i stope krvnika,
na grani visi obješen pjesnik, lica èudesno smirena,
s osmjehom u uglovima usana, osta da èeka islednika!

Èovjek je ostao da visi, na tankom vrbovom drvetu,
kao da su se rugali, na glavu mu šešir natukoše,
lijevim koljenom oslonjen, na zemlju smrznutu,
desna ispružena naprijed, kao da kazuje kud odoše!

Došli su drugovi od struke, ozbiljni kao jutro tmurno,
slikali i mjerili unaprijed znano, i nije ih bilo sram,
brzo je bilo gotovo, kao što su i došli, otišli su žurno
rekli su samo: -Nesreæan sluèaj, pjesnik se ubio sam-!

Istine razne su rekli, laži spremljene unaprijed,
o èovjeku koji se ubio, koji se ubio nije,
da ono što se desilo, je najvjerovatniji slijed,
i da se moglo oèekivati, prije ili kasnije.

Krili su tajnu papira, æutali šta u njima piše,
bojali se da kažu, da pjesnik je na tragu bio,
da je uspio da sazna, od drugih mnogo više,
bezbolnije je reæi: -Mladi pjesnik se objesio-!

Krili su da zna tajnu, o naroda naših miljeniku,
koga ni rodjeni brat, mogao prepoznati nije,
zašto je najveæi sin, nevièan maternjem jeziku,
i zašto deseti prst, u rukavicama bijelim krije.

Bio je isuviše hrabar, htio da sazna velike tajne,
za njim su ostali stihovi, da generacije u njih uranjaju,
veæ sada svi znaju, da ga je “ubila prejaka reè”,
presudila mu dok je, „budan krao ono što oni sanjaju”!

Puno pozdrava Vojkoviæima,
M.B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Tue Apr 02, 2013 9:09 pm    Naslov: Odgovori sa citatom

Promocija Zbirke pesama"Sasvim lièno" Autor Miro Beribaka

Saturday • • Taken at Beograd,Kraljice Katarine 74-a
Udruženje pisaca POETA
Beograd,Kraljice Katarine 74-a
Velika sala MZ sa poèetkom u 16,30 èasova.

Peomocija :Zbirke Pesama „Sasvim lièno“
Autor: Miro Beribaka.

Daleko od svog zavièaja,daleko od rodnog Sarajeva,živi i radi u Americi-Kalifornija.
Piše pesme i objavljuje.
Izdavaè je Udruženje pisaca POETA.
O autoru je govorio predsednik Udruženja pisaca POETA g-din Veselin Dželetoviæ.
Stihove iz zbirke pesama èitali su pesnici iz POETE:Dragoljub Stankoviæ,Vesna Vujoviæ i Rade Panteliæ.
Èast je ukazana i prijateljici od autora Neni Mitroviæ, da i ona proèita dve pesme iz zbirke.
Naslovnu pesmu je proèitao g-din Veselin Dželetoviæ.
Uz pozdrav autoru,poželeli smo mu još mnogo stihova i knjiga.

POETA-TIM
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Thu Apr 11, 2013 9:19 am    Naslov: Odgovori sa citatom

Usnih

Usnih te noæas
kao nikada prije
obnaženu, smjelu...
Imala si samo
moju košulju
ogrnutu preko ramena,
i èežnjiv osmjeh,
a ja te gledah,
gledah ta koljena...
Ne mogoh se nagledati!

Usnih kako ti
moji prsti ostavljaju,
tragove po bedrama,
a ja gledam kako
brzo nestaju,
a ti samo govoriš:
„Ljubi me, ljubi me jako,
nemoj da staneš“!
Ljubih te noæas,
kao nikada prije...

Usnih noæas
tvoje prste u mojoj kosi,
kako me stišæu
na grudi ti bijele, nabrekle...
Pomislih: ”Koliko…”?
I slušah tvoje srce,
dugo slušah,
slovo po slovo:
„Do crvene planete,
do najudaljenije zv’jezde...“

Otvorih oèi,
još bi pomrèina,
nestade san, brzo
kao tragovi mojih prstiju
sa bedara ti,
samo u jednom kutu sobe
ostade tvoj osmjeh
i tvoj glas:
“Ljubi me, ljubi me jako”!
Osmjehnuh se, gorko...


Crveni karanfil

Ilidža sva u cvijetu, cafe Dolly Bell,
sami smo, ja i moja Esma,
sa zvuènika dopire: ”Zaboravi ako možeš”,
naša najdraža pjesma.

Šetamo alejom zagrljeni,
zastanemo i ja je ljubim,
oko nas samo su kesteni,
ali, zašto osjeæam,
da je nepovratno gubim?

Ljubim je, ona mi kosu gladi,
da l’ ja to sanjam da volim,
plašim se, suviše smo mladi,
ali, zašto se stalno pitam,
o kako æu da je prebolim?

Radujemo se kao procvalo cvijeæe,
kao Djurdjevu danu Cigani,
u našim srcima je proljeæe,
o Bože, da li smo,
jedno drugome zapisani...

Skenderija sva u mladosti, Matursko veèe u „Zlatnom”,
zajedno, ja i moja Esma,
sa zvuènika dopire: “Zaboravi ako možeš”,
naša najdraža pjesma.

A meni sve više je muka,
pijan sam dok ona me drži,
stežem je jaèe oko struka,
sve èešæe se stidim,
o kako samo sjeæanje prži...

Mi plešemo, o kako je volim,
dok ljubim joj lica blagost,
za oprost, pijan je molim...
To nisam bio ja,
to bila je moja mladost...

Radujemo se kao procvalo cvijeæe,
kao Djurdjevu danu Cigani,
u našim srcima je proljeæe,
o Bože, da li smo,
jedno drugome zapisani...

Stara knjiga

Na staru knjigu
prašina je pala,
ni daška vjetra, ni traèka sunca,
i ne znam više
dal knjiga bi java,
ili to duša u neznanju bunca!

Ako joj rastvorim korice,
da li æu sebe,
prepoznati u njoj?
.....................................
Puno pozdrava Vojkovæani
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Pacific ocean



Ulanjen: 23 Nov 2005
Poruke: 41

PorukaPoslato: Mon Nov 18, 2013 11:04 pm    Naslov: Odgovori sa citatom

Pozdrav Vojkovæanima, i u Vojkoviæima i na svim kontinentima!
......................................
Polju Božurovu

Tu smo, gdje smo,
htjeli to ili ne htjeli,
ono smo što jesmo!

Taman i svijet cijeli
bio drugaèiji, mi æemo ostati
ono što biti smo željeli,

i mi æemo uvijek znati
da smo jaèi od njih,
pa taman i svi mogli stati

u jednu pjesmu, u samo jedan stih,
ili pod jedno drvo šljivovo!
Da naše je srce crvenije od ruku njihovih,

i da se mi uvijek radjamo ponovo
sa još ljepšom šarom na dlanu,
da æutke pojemo uz slovo javorovo,

da èekamo da zraci granu
na rijeè Seattleovu,
i da nam rijeèi planu

u oganj, u spomen danu Vidovu,
i na rod vaskoliki
koji usnu na Polju Božurovu!

Autor: M. B.
............................................
Moje su pjesme

Moje su pjesme, istine moje,
istine kojima sebe istinim,
da istine, istine nisu!

Moje su istine, laži moje,
laži kojima sebe lažem,
da laži, laži nisu!

Moje su laži, moja stvarnost,
koju lažem, da nije istina,
i da tuge æe proæi,
samo ako sebe, istinski
i bezmjerno slažem!

Autor: M. B.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz prethodnih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    VOJKOVIÆI forum -> Kultura, nauka, umjetnost... Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3
Strana 3 od 3

 
Skoi na:  
Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete mijenjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Copyright © 2004, Vojkovici.com