Pravopis srpskoga jezika

[Webmaster]

SVETI NIKOLA, AUTO-PUT, AUTOSTRADA...
Na Sajmu knjiga u Beogradu predstavljeno je dugo očekivano izmijenjeno i dopunjeno izdanje "Pravopisa srpskoga jezika" Matice srpske iz 1993. godine Mitra Pešikana, Jovana Jerkovića i Mate Pižurice. Nova pravila nalažu da se dvojno žensko prezime piše bez crtice, a velikim početnim slovom pisaće se atribut sveti ispred imena svetitelja kao, na primjer, Sveti Nikola, Sveti Sava, kao i u nazivima bogomolja - Hram Svetoga Save, Crkva Uspenja. Koliki je domet tih izmjena ilustruju primjeri da se do sada pisalo Majka Hrabrost, Kraljica Majka, Duško Dugouško i slično, ali majka Jugovića, kir-Janja, Milić barjaktar i tako dalje. Sada je to ujednačeno u korist velikog slova. Unutrašnju logiku su autori tražili i u rješavanju složeničkog, polusloženičkog i odvojenog pisanja pojedinih riječi, pa ćemo tako od sada kao auto-guma, auto-kamp pisati i auto-mehaničar, auto-put /ali autostrada, jer strada nije samostalna riječ u srpskom jeziku/.
Ono što čini nesumnjiv kvalitet svih pravopisa srpskog jezika jeste to što su oni tradicionalno koncipirani kao priručni jezički savjetnici. Najnovije njegovo izdanje je sačuvalo, donekle i dalje razvilo, tu njegovu ulogu. U njemu su dati mnogi savjeti iz morfologije, čak i sintakse, izbor riječi i slova /pročitaćemo da je glavni grad Litvanije Vilnjus, a ne Viljnjus, kako obično čujemo, da prijedlog "za" ne ide uz glagole, pa zato se ne može reći "za ne verovati", "za poneti", da ne treba reći "zato" jer već "zato što", da je pravilno (ek. ) "osvetljenje", "odeljenje" i sl., da treba reći "džakuzi" kada, a ne "đakuzi", da se u srpskom jeziku prvo piše ime, pa prezime, osim u spiskovima i drugo.
U novom pravopisu napisan je gotovo nov tekst o interpunkciji, a Odjeljak o transkripciji dopunjen je skandinavskim jezicima, zamijenjen je tekst o pisanju imena iz engleskog jezika, a proširen je dio o francuskom i neznatno o slovenskim jezicima.
Rječnik uz pravopis je dopunjen, i to, prije svega, aktuelnom građom.
Novo izdanje priredili su Mato Pižurica, Milorad Dešić, Branislav Ostojić i Živojin Stanojčić. Recenzenti su Ivan Klajn i Drago Ćupić, s tim što je, prema riječima samih autora, udio I. Klajna u vidu sugestija i direktnih intervencija u tekstu bliži ulozi suredaktora nego recenzenta.
Izradu Pravopisa srpskog jezika finansiralo je Ministarstvo nauke Srbije, a štampanje Ministarstvo kulture Srbije.
Pravopis srpskoga jezika iz 1993. godine bio je prvi normativni priručnik sa srpskim imenom poslije definitivnog srpsko-hrvatskog jezičkog raskola.